Bole neka imena i neka mjesta zauvijek.

Nekako, što sam starija, sve mi teže padaju ti rastanci,  ta činjenica da  neko više nije dio vaše svakodnevnice.

Rekoh tvoje me tetovaže podsjećanju na jednu knjigu koja je na mene još kao studenticu ostavila jak utisak. Knjiga se zove Zapisi na tijelu.

Nisam ispunila društvene norme, ali to mi je sasvim uredu, jer u narednih 37 godina planiram da ispunim svoje želje.

Pitala me kolegica sa posla šta sam radila na slobodan dan, a na šta sam joj odogovorila – žene nikad nemaju slobodan dan.

Ljudsko biće je uvijek protkano emocijama i sudbinama koja su jako slične.

Ono što sam naučila jeste da sve ljude koji ti uđu u život, možeš da podijeliš na dvije kategorije: jedni su lekcija, a drugi blagoslov.

Šta je toliko posebno u romanu "40 pravila ljubavi", što me tjera da mu se uvijek iznova vraćam?